Zahvala dragome Bogu i bl. Alojziju Stepincu na daru svoga svećeništva

U ponedjeljak, 28. travnja 2025. okupili su se svećenici koji su došli u Župu Presvetog Trojstva u Krašić zahvaliti se dragome Bogu i bl. Alojziju Stepincu na daru svoga svećeništva! 

Svečanu svetu misu predvodio je preuzvišeni gospodin biskup mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup u miru, dok je prigodnu homiliju uputio preč. Josip Kuhtić, arhiđakon karlovačko-goričkog dekanata! 

Na početku svete mise sve okupljene pozdravio je preč. Ivan Vučak, župnik i dekan Jastrebarskog dekanata koji je izrazio duboku zahvalnost prema svećenicima koji su odabrali upravo svetu oprosnu crkvu Presvetog Trojstva u Krašiću kako bi dragom Bogu zahvalili za obljetnicu svoga svećeništva! 

Svoju homiliju  preč. Kuhtić započeo je stihovima: 

“Meni dragog njemačkog pjesnika Rainer Maria Rilke kojeg je s njemačkog  davno preveo Dobriša Cesarić, a pjesma ide ovako:

„Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću  polučit zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
tog prastarog tornja, već tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.“

Ta zbilja života kloja proizlazi iz tog iskustva kojeg je imao veliki pjesnik Rainer Maria Rilke Živim u kruzima to je iskustvo zabilježeno u sv pismu u mudroj izreci i u molitvi, Psalma: „On je k`o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. Upravo stihovi ove pjesme, stabla, u kojoj se nalazi sva simbolika tijeka našega života , našeg svećeničkog poslanja, u vremenu u prostoru. U deblu stabla nalaze se koncentrični krugovi odnosno godovi, istoga se može snažno doživjeti nedorečena tajna čovjeka života, tijek život. Valja pročitati što u opisu ne piše, a na to upućuje slika stabla koje raste u dubini, raste u širinu i stablo raste u visinu. I upravo dubina ukazuje na korijenje, tijek života, obitelj, zavičaj, župnu zajednicu, domovinu, jezik, obrazovanje, kulturu. Širina kasnije na njegov rast razvoj sazrijevanje pogodovima kroz različite životne dobi. Cijeli dinamični proces u kojem čovjek živi i djeluje u svijetu. A pak visina ukazuje na njegovu transcendentnu zbilju, a to su prostranstvasvjetlosti neba, Božje prisutnosti bez koje je ne zamislivadubina, nema širine, a nema ni visine i sve nam to otkriva naš ovozemaljski život, naše svećeničko poslanje. Početak izavršetak, zapravo tijeka života je povrh svega u znaku svetoga pisma. I zato smo ovdje. Promatrati riječ Božju, mudrost, koja je pametnija od svake ljudske mudrosti. Danas slaveći ovo sv. misno slavlje, ovdje u Krašiću. U molitvimislimo na naše drage biskupe, na našeg zarediteljablagopokojnog kard. Kuharića. Ne zaboravljamo i na našekolege koji su s nama bili zaređeni, a sada su kod Boga, u vječnosti. Molimo za sve one koji su s nama na našem životnom putu i koji nas na njemu prate. Važno je danas u ovoj svetoj misnoj žrtvi zahvaliti Bogu na svim darovima koje imamo i koje od Boga primamo ili smo primili od njega. Čuli smo u svetom Evanđelju razgovor Nikodema, i on nije odmah shvatio što će se dogoditi poslije uskrsnuća, kako neće više biti u susretu sa ljudima na zemaljski način. Isus mu je to slikovito objasnio i pokazao. Nego će biti u susretu s ljudima kao nebeski. Ovaj naš susret u Krašiću danas na poseban način neka nas podsjeti na naše osobno krštenje. Mi živimo sada u situaciji kada je Isus u susretu s nama na nebeski način, a Isus upozorava na znak koji je Mojsije u pustinji učinio kada je Zmiju podigao po Riječi Božjoj. Svi koji su zmiju pogledali bili su izliječeni, nisu bili spašeni zmijom nego od zmije tj. od grijeha.
Molimo danas skrušeno Gospodina i zahvaljujemo opet na svim darovima.
Sjećam se jednog svećenika koji nas je u Rimu vodio, kada smo ga pitali što radite cijeli dan, vi ste u samostanu dominikanac ste. A on je odgovorio sa dvije jednostavnerečenice: „Svaki dan padamo i dižemo se, ali nikada nismo izgubili cilj i nikada nismo posumnjali u svoje svećeničko-redovničko poslanje. Ono što je vrlo bitno u našem životu je to da smo uvijek bili tu, da smo uvijek imali cilj pred svojim očima usprkos svih kriza i izazova. I baš tom rečenicom ćete naglasiti, potvrditi, dati jednu skromnu definiciju ne samo što znači biti svećenik ,nego što znači biti čovjek , biti čovjek Božji. To je važan i plemenit cilj još je važnije da nas cilj ne odvaja jedne od drugih i da i dalje budemo povezani u molitvi, ljubavi i dobrim djelima. Neka današnji dan, sestre i braćo, bude i naša i vaša zajednička molitva da i dalje budemo autentični i ustrajni na našem životom putu.

Na svom kolegijalnom sastanku, odnosno obljetnici svećeničkog ređenja prisutni su bili: 

• mons. Josip Oslić 
• mons. Matija Juraković 
• preč. Josip Kuhtić 
• vlč. Dragutin Šarc 
• vlč. Nikola Jušić
• vlč. Juraj Prelec 

Zaredio ih je davne 1979. godine uzoriti gospodin Kardinal Franjo Kuharić! 

Među slavljenicima koji su proslavili 46-tu obljetnicu svečenićkog ređenja bio je i naš dragi dugogodišnji pastorlani suradnik vlč. Juraj Prelec koji je dolazio u Župu Krašić, Oštrc i Gornje Prekrižje punih 20 godina dok zbog bolesti više nije u mogućnosti! Neka ga dobri Bog nagradi za sve! 

Na kraju svete mise otpjevana je molitva Kraljice Neba i izmoljena molitva za što skorije proglašenje bl. Alojzija – svetim. 

Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi zagrebačke Bogoslovije; Ante Tripalo na orguljama, Ivan Novosel na trubi dok je Sven Lencur pjevao psalam i ministrirao! Evanđelje nam je svečano otpjevao vlč. Ivan Bingula. 

 Po završetku zajedničkog objeda, svećenici su razgledali i pomolili se u Spomen domu bl. Alojzija Stepinca gdje ih je najviše dojmila nova Spomen zbirka blaženika!