BLAGOSLOV OBNOVLJENOG OLTARA SV. FRANJE KSAVERSKOG u crkvi sv. Margarete u Gornjoj Kupčini 

Na Bijelu Nedjelju, 27. travnja 2025. godine, u župi Presvetog Trojstva, Krašić u naselju Gornja Kupčina, svečanu svetu misu u kapeli sv. Margarete i blagoslov obnovljenog oltara sv. Franje Ksavrskog predvodio je preuzvišeni gospodin biskup mons. Josip Mrzljak, domaći sin župe Krašić i varaždinski biskup u miru. 

Na samom početku misnog slavlje, okupljene je pozdravio domaći župnik i dekan preč. Ivan Vučak koji je izrazio veliku radost što u ovom uskrsnom vremenu imamo blagoslov obnovljenog i vraćenog oltara sv. Franje Ksaverskog te što nam upravo biskup Mrzljak predvodi ovo misno slavlje! 

Biskup Mrzljak nam je uputio i predivnu pastirsku riječ rekavši u svojoj homiliji: 

Mi smo danas ovdje zato što vjerujemo. Pitamo se kako smo mi došli do te vjere, zašto vjerujemo, gdje je početak naše vjere. Sigurno bi smo mogli reći da mi je vjera počela u obitelji, to nam je na neki način nasljeđe. Vjera je dio identiteta našeg hrvatskog naroda, a to je već skoro 14. st. Pitamo se je li vjera samo tradicija i običaji  ili je ona nešto dublje, važnije?

Vjera je život, a riječi Božje nisu samo povijest, iako ćemo ovih dana često čuti kako je to sve lijepo i dobro, ali da su sada neka druga vremena i da se drugačije živi. Ovih dana, posebno, smo mnogo slušali i o našem papi Franji koji je svjedočio o tome, koji je govori o tome te kako su mnogi prihvaćali  i aplaudirali na neke njegove primamljive riječi po nas, ali kada je govorio o nekim važnim stvarima kao što je abortus i kako je to grijeh i prekid života i kako čovjek na to nema pravo to se je prešutjelo.

Ovo vazmeno vrijeme je vrijeme za učvršćivanje naše vjere te se svatko od nas može zapitati što zapravo za svakog od nas znači biti vjernik u sadašnjem vremenu, ne samo kao neka uspomena i lijepo sjećanje iz prošlosti jer to danas u razgovoru sa ljudima često čujem i kada ih upitam vjeruju li kao odgovor dobivam da vjeruju kao da negdje netko postoji u svemiru. To nije naša vjera da negdje netko postoji, naša vjera upravo se pokazuje u ovom vremenu koji mi sada slavimo i kada želimo razmišljati o svojoj vjeri, vjeri Crkve, vjeri naše obitelji i zajednice. Moramo priznati da vjera nije nešto što se tako lako prihvaća. Vjera prolazi kroz razne životne kušnje i treba neprestano prolazit razloge zašto ja vjerujem. Kako je to sve počelo možemo promatrati na primjeru Isusovih učenika nakon Uskrsa. Isusovi učenici prije toga bili su oduševljeni kao i mnogi drugi išli su za Njim, On je činio čudesa, ozdravljao bolesne, nahranio sa malo kruha puno ljudi. Ali kad je završio na križu mi smo se nadali da će to biti nešto, da će nas osloboditi rimskoga ropstva, da će pokrenuti nešto za oslobbađanje židovskoga naroda, kada na kraju od toga nije bilo ništa, propast te su bili ožalošćeni, razbježali su se, samo nekolicina njih, Ivan, Isusova majka Marija, nekih žena koji su išle za Njim, doduše možda su i one bile razočarane. Sjećamo se i dvojice učenika koji su bili razočarani, do njih dolazi Isus, a oni Ga ne prepoznaše. Danas je najbolji primjer apostol Toma, za kojeg u narodu imamo uzrečicu nevjerni Toma.

Kada bi nam danas netko rekao da je netko umro pa ponovno oživio, ne bi smo vjerovali da je netko ustao iz gorba. Slično je bilo iu ono doba kada su rekli uskrsnu je, oni su duboko razočarani, sva njihova nadanja koja su bila u jednom  smjeru su sada propala. Apostoli su možda razmišljali Isus će biti oslobođen židovskoga naroda, on će bit današnjim rječnikom predsjednik/premijer, mi ćemo bit Njegovi ministri i onda ćemo mi pokazati tu silu vlasti, a dolazi sasvim obratno poraz, križ, smrt, ali onda dolazi taj preokret, nastaje život, Isus pobjeđuje smrt ne samo svoju nego i našu. Ja bih rekao tu sada počinje bit naše vjere. Sv. Pavao je rekao, ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludna naša vjera. Neki naši vjernici, kada se rade ankete i pita ih se vjeruju li u uskrsnuće vašeg tijela mnogi i ne vjeruju i tu je važno učvrstit našu vjeru i da je Isus uskrsnuo ne samo za sebe već i za nas i da onda mi moramo ići za Njim i da Njegove riječi nisu samo riječi za povijest (kao Ivan u knjizi otkrivenja kaže ono što vidijeh, zapisah da i mi vjerujemo). Važno je da sada u ovom vazmenom vremenu učvrstimo našu vjeru. Vjera nam može oslabiti, malaksa te je važno da mi slavimo Isusovo uskrsnuće, svake nedjelje jer to je dan kada slušamo što nam On poručuje i nastojimo vidjeti u čemu je ta Božja riječ danas važna. Jer često kada smo u društvu s neistomišljenicima oni kažu kako je to prošlost, podložni izrugivanju, što smo posebno slušali u vrijeme komunizma, te je to možda bilo vrijeme kada se je vjera još čvršće držala. Isusovo uskrsnuće je putokaz kojim mi moramo ići da bi smo prepoznali Božje djelovanje u sadašnjem vremenu. I mi kada se ovako sastajemo u ovakim prostorima, ja bih rekao da je to dvorana Posljednje večere, a svi znamo što se je tamo događalo. Kada je Isus govorio i najavio svojim učenicima što će bit, a oni kao da toga nisu bili svjesni. Tu se dogodila izdaja, a on (Juda) sam nije mogao shvatiti da će Isus propasti i zato je išao putem izdaje tako da dvorana Posljednje večere su sve naše crkve, kapele i zato kada se obnavljaju ovakve zgrade onda je to znak ne samo da želimo da je to lijepo izvana nego da se tu ipak živi vjera.  Nedjeljom kada se okupimo da slušamo Božju riječ nije to samo da bi smo se prisjetili što je to sve bilo nego da se zapitamo i što se danas događa. I kada obnavljamo crkve i kapelice u čijoj obnovi svi sudjelujemo i društvena zajednica onda je to jedan čin vjere da kršćanski život itekako može čovjeku biti na pomoći da kroz ovaj zemaljski život ide dobrim putem, da to bude svijetlo koje će ga voditi kroz ovaj život. To je ono što je Toma rekao neću vjerovati, zamislite Njegov učenik kad su drugi učenici rekli vidjeli smo ga, ali onda kada ga je vidio ne da je više morao staviti ruku na Njegove rane, nego jednostavno ispovijeda svoju vjeru, „Gospodin moji i Bog moj“. To je ono što i nas mora voditi na slavlje sv. Euharistije i mi u susretu s Gospodinom možemo ispovijedit svoju vjeru i da i mi možemo reći pred uskrslim Isusom, „Gospodin moj i Bog moj“.

Oltar sv. Franje Kasverskoga pronađen je na tavanu kapelice u potpuno dotrajalom stanju, a zahvaljujući konzervatorima Ministarstva kulture koji su ga pronašli i ujedno osigurali sredstva za njegovu obnovu, oltar je vraćen na prvotno mjesto!

Zahvalili smo dragom Bogu i na daru života dugogodišnje sakristanke gospođe Ljiljane Holetić koja već neumorno 25 godina vodi brigu o kapelici sv. Margarete u Gornjoj Kupčini!  

Uz brojne vjernike iz Gornje Kupčine kao i iz drugih mjesta Jastrebarskog dekanata na svetoj misi prisustvovao je i gradonačelnik grada Jastrebarsko gospodin Zvonimir Novosel zajedno sa svojom zamjenicom gospođom Nikolinom Ribarić kao i predsjednikom Gradskog vijeća Grada Jastrebarskog gospodinom Leonom Bastašićem!

Nakon svete mise, vjernici su ostali u župnom zajedništvu!